Hvarsko povijesno kazalište, smješteno u samom centru grada iz 1612. godine, spomenik je baštine od nacionalnog značaja za grad i otok Hvar, kao i za Republiku Hrvatsku. Spomenuta godina jedinstvena je u prebogatoj povijesti grada koja i danas ima značaj za lokalnu zajednicu, a zahvaljujući nastojanjima Muzeja hvarske baštine, osobite tadašnje kustosice, prof. Mirjane Kolumbić, hvarski teatar priznat je kao treće najstarije kazalište Europe te prvo otvoreno za sve građane, bez obzira na klasnu ili stalešku pripadnost. O važnosti 1612. godine, citat Mirjane Kolumbić:

ANNO SECVNDO PACIS MDCXII (druge godine mira 1612.)

Kojeg mira? Mira uspostavljenog između stoljećima zavađenih staleža Hvarske komune. Mira koji je doprinio socijalnoj pravdi, sudjelovanju u vlasti do tada obespravljenog puka i stvorio preduvjete sanacije oštećenih komunalnih objekata i njihova ponovnog privođenja svrsi. Mira koji je Hvarsku komunu ponovno doveo na mjesto, za Veneciju, značajnijih administracija na jadranskoj obali. Znakovito je Semitecolo, koji je svoja postignuća rado isticao kamenim pločama zlatnih slova, ovaj mir nije obilježio nikakvim obilježjem koje bi veličalo pobjednika. U tom trenutku pobjednika i poraženih nije bilo. Mir je doprinio svima. Izgradnja kazališta kao prostora do tada gotovo nepoznate namjene, i jednom strogo utilitarnom objektu lučke infrastrukture, svojevrsni je kulturološki presedan europskih razmjera. Široka dostupnost društvenog objekta u komunalnom prostoru svim žiteljima komune, bez obzira na staleške, imovinske i ine razlike, demokratski je iskorak koji pripada upravo i samo hvarskom kazalištu.

Semitecolo je komunalnim sredstvima (jednogodišnjim prihodom od zaliha žita i soli), a dijelom i od crkvenih prihoda, izgradio spomenik kulturi, prostor, u kojem će kulturne sadržaje ravnopravno moći posjećivati i povlašteni i puk, i bogati i siromašni. Omogućio je demokratizaciju kulture, i prvi put u Europi, ukinuo tretiranje kulture kao povlasticu plemića. Knez nije o ovome obavijestio vlasti u Veneciji. Nije tražio dozvole od dužda iz Venecije koja ni sama te rane 1611./1612. godine nije imala javne kazališne dvorane. Nije obznanio Europi da je u jednoj maloj komuni na jadranskoj obali upravo 1612. godine učinio nešto što u tom povijesnom trenutku nitko od uljuđenih centara Europe nije poznavao. Semitecolo je sagradio prvo komunalno, općinsko, javno kazalište u Europi koje će nepovratno promijeniti odnos prema kulturi i stvoriti mogućnost da kulturni sadržaji budu maknuti s ulica, trgova pa i crkava, te uđu pod krov, uđu u hram kulture – kazališni objekt. Time je Semitecolo, umjesto na kamenu ploču sa zlatnim slovima na zidu arsenala, upisao Hvar i hvarsko kazalište u povijest europskog, a time i svjetskog teatra.“

Kolumbić Šćepanović, M. (2020). ‘Hvarsko povijesno kazalište – 1612.’, Dani Hvarskoga kazališta, 46(1), str. 7-26.